Rebeka Eret (Rebekka Ehret) sažetak
Rebeka Erеt opisuje u svom izlaganju filozofsko-političke diskurse o migraciji i integraciji u Švicarskoj i skicira kako je došlo do stvaranja kantona Bazel-grad, kao jednog integracijskopolitičkog uzora, odn. daje nam kritičku procjenu ovih integracionopolitičkih mjera. Interesantno je prije svega, zašto pripadnost jednoj kulturi tako tvrdokorno opstaje kao važeći obrazac uz čiju pomoć se objašnjavaju integracijske prepreke. Zašto se danas o ovoj temi diskutira potpuno neovisno o diskriminirajućim, strukturalnim (pravno-političkim) okvirnim uvjetima i neovisno o praksi stavljanja pod nadzor (u smislu donošenja propisa) ulaska stranaca i strankinja u zemlju. Različita ispitivanja u Švicarskoj jasno su pokazala, da većina socijalnih problema s kojima se stranci i strankinje suočavaju, stoje u izravnoj vezi s uvjetima koji su postavljeni politikom integracije (Chaudet 2000) Zašto se praksa čvrsto drži integracijskog modela klasičnih modernističkih teorija, nakon kratkotrajnog pokušaja suprotstavljanja paradigmi kulturne diferencije i plediranja za pogled na nejednako socijalno tretiranje? Polarizirani način gledanja na integraciju (što sugerira stabilan, harmoničan i uravnotežen socijalni sustav) i dezintegraciju, kao socijalni sustav čija je egzistencija ugrožena i koji se karakterizira kroz odstupanja u ponašanju, konflikte i napetosti, pokazuje krajnje točke u jednom kontinuitetu. Istraživanja konflikata pokazuju da dinamika integracije i dezintegracije, dakle procesuiranje konflikata ( Hajtmajer / Heitmayer 1997) u suštini osigurava socijalnu stabilnost modernih, individualiziranih društava i da je integracijska snaga švicarskih gradova faktički daleko veća, nego što se dosad uzimalo (Vimer, Eret, Karer, Stinen / Wimmer, Ehret, Karrer, Stienen 2000). Bazel-grad kao „pionirkanton“ važi još uvijek za uzor jedne integracijske politike budućnosti, naposljetku možda zbog toga, što iza ovog uzora stoji jedno kritičko suočavanje s pitanjem, kako se članovi društva u raspravama definiraju kao „drugi“. To što je u posljednjim godinama učinjen korak nazad, uvjetovano je specifičnom logikom očuvanja moći i diskurzivnim isključivanjem. Stalno prisutna koherencija ideja i predodžbi o „drugome“ (Volf/Wolf 1999: str. 67) odobrava etablirani status i zadržavanje predodžbe o povlasticama etabliranih. Očuvanje ovoga statusa od većeg je značaja u vremenima ekonomske krize, nego u mirnijim vremenskim periodima (Cik, Kiper i Heferman/ Zick, Küpper, Höverman 2011). Privilegija etabliranosti, pripadnosti jednoj zajednici isključivo kroz krvno podrijetlo, u „narodnom“ smislu, neosporna je u vremenima ekonomskih kriza. U jednom vremenu u kome se čak i najsigurnija ulaganja pokazuju kao nesigurna, u kome prosječna obitelj plaća veći porez nego milijuneri, a suodgovorni za finasijsku krizu, zakazivanje vlastitih sposobnosti mogu uz sve to još i unovčiti, vlastita krv je nešto što se ne dovodi u pitanje i na čije se simbolično značenje konzervativno-populističke partije s osjećajem sigurnosti mogu osloniti. Samo tako se može objasniti, zašto je nakon donošenja bazelsko-gradskog zakona o integraciji godine 2007., dakle deset godina nakon objavljivanja početno spomenutog programa vlade, kao individualnog, emancipiranog načina gledanja na migraciju, ponovo ustupljeno mjesto kolektivističkom i asimilatornom načinu gledanja. Kao i prije, mišljenja sam da postoji potreba za takvim ophođenjem, koje useljenike neće kolektivizirati, nego će im vratiti izgubljeni status aktivnog subjekta i individue u svim životnim situacijama. Kolektiviziranje je plodno tlo, na kome razgraničavanje od cijelih grupa i njihovo problematiziranje dobro uspijeva, što opet vodi ka tome da se stereotipiziranje i stigmatiziranje nalaze u porastu. U budućnosti bi trebalo važiti, da se problemi švicarske integracijske kulture i društva većine, stave u fokus posmatranja, da bi se razvile mjere zasnovane na evidenciji, kako dugotrajni zajednički život ne bi bio ugrožen.
Rebeka Eret (Rebekka Ehret) je etnologinja i lingvistica. Predavala je do 2003. Interkulturalnu pedagogiju, kao i primjenjeno istraživanje migracija na Sveučilištu Bazel i danas je nadležna za nastavu i istraživanja na specijalnom području migracija, integracija i transkulturalnosti, a i upraviteljica je masterstudija Managing Diversity na Visokoj školi za socijalni rad u Lucernu.