Siegfried Stupnig           Sažetak

Od  prije deset godina se intenzivno zanimam za situaciju  Čečena, a prije svega  stanjem     sjevernokavkaskih porodica u Austriji. Svakodnevno se susrećem s čečenskim porodicama da bi razgovarao s njima. Ovi ljudi su pobjegli pred ratom, samovoljom i eskadronima smrti u njihovoj domovini. Nisam sreo nijednog čovjeka iz Čečenije, koji mi nije ispričao nešto o patnjama i mrtvima u vlastitoj porodici. I danas se u Čečeniji dešavaju užasne stvari, gotovo niko nije u stanju opisati i razjasniti ove pojave. Razlog ovih događanja je očigledan: vladajući diktator u Čečeniji je i sam umiješan u mnoge od ovih teških povreda ljudskih prava, koje idu od izopačenih mučenja do samovoljnih pogubljenja. Želim vas zamoliti da ne zatvarate oči pred protjerivanjima koja su u toku.  Za očekivati je da neki od protjeranih ljudi, neće moći dugo preživjeti u Čečeniji. Također mi je jasno da ponekad ljudi (posebno omladina) iz Čečenije mogu stvarati poteškoće i iziskivati posebne napore. Ti mladi ljudi doživjeli su rat kao djeca i u mnogim slučajevima su bili svjedoci zastrašujućih zlostavljanja

(u najgorem slučaju, čak i mučenja i ubistva sopstvenih roditelja).  Upravo u školama se uvijek iznova javljaju problemi s djecom sjevernokavkaskih porodica,  koja krše pravila ponašanja. Nisu sve škole u Koruškoj najbolje pripremljene za djecu izbjeglica, koja dolaze iz traumatizovane porodične sredine. Neki od učitelja reaguju ljutito i bez razumijevanja, tamo gdje bi strpljenje i saosjećajnost mogli biti od koristi. Ali ja također znam da u koruškim školama ima veoma dobrih, takoreći veličanstvenih učitelja, koji i s učenicima kod kojih se ovakve teškoće javljaju,  imaju znatno manje problema, od kolega i kolegica za koje to predstavlja preopterećenje.

Moguće je da su neke od integracijskih mjera za traumatizovane ljude koji traže azil i izbjegličke porodice pogrešne. Mislim, da upravo kod ljudi iz Čečenije individualna podrška mora stajati u prvom planu. Projekti, koji imaju isključivo za cilj integraciju na tržištu rada, imaće u nekim slučajevima nedovoljno smisla. Čak iako se u našem  društvu svuda zahtijeva  i traži spremnost na davanje doprinosа. U nekim porodicama je neophodno uspostaviti ponovo sposobnost vlastitog djelovanja i aktivnosti.

Moju inicijativu za izbjeglice i integraciju nazvao sam „Čečeni/Čečenke - ljudi kao i mi“. Time želi biti istaknuto, da su i Čečeni kao narod isto tako nehomogeni, da kao i Austrijanci imaju različite pristupe i različita gledišta. Stavovi Čečena/Čečenki koji žive u Koruškoj / Austriji u pogledu određenih političkih, religijskih i drugih društvenih pitanja ponekad se bitno razlikuju. Većina ljudi iz Čečenije, a po tome se ne razlikuju niti od Austrijanaca, niti  od drugih naroda, želi živjeti u miru i poštuje zakone.

Mojim prijateljima iz Čečenije zahvaljujem na povjerenju, na njihovoj iskrenosti, njihovoj srdačnoj i nikada nametljivoj ljubaznosti,  kao i na njihovom nesalomljivom ponosu  i na najvelikodušnijem gostoprimstvu od svih.

Mag. Siegfried Stupnig, 16.1.1967. Od 2003 počasni rad sa čečenskim izbjeglicama u Koruškoj/ Austrija. Saradnja s udruženjem „Aspis“ u Klagenfurtu kao psiholog  koji se bavi psihičkim traumama.  Socijalni rad za čečenske porodice.

Aktuelni projekt: „Čečeni/Čečenke – ljudi kao i mi“. (Sportski projekt: Fudbalski klub Čečenija Klagenfurt). Informisanje o situaciji čečenskih porodica, podrška u školi kao i socijalna briga za  učenike/učenice iz Čečenije i još mnogo toga.