Siegfried Stupnig Sažetak
Od prije deset godina intenzivno se zanimam za situaciju Čečena, a prije svega stanjem sjevernokavkaskih obitelji u Austriji. Svakodnevno se susrećem s čečenskim obiteljima da bi razgovarao s njima. Ovi ljudi su pobjegli pred ratom, samovoljom i eskadronima smrti u njihovoj domovini. Nisam sreo niti jednog čovjeka iz Čečenije, koji mi nije ispričao nešto o patnjama i mrtvima u vlastitoj obitelji. I danas se u Čečeniji dešavaju užasne stvari, gotovo nitko nije u stanju opisati i razjasniti ove pojave. Razlog ovih događanja je očigledan: vladajući diktator u Čečeniji je i sam umiješan u mnoge od ovih teških povreda ljudskih prava, koje idu od izopačenih mučenja do samovoljnih pogubljenja. Želim vas zamoliti da ne zatvarate oči pred protjerivanjima koja su u toku. Za očekivati je da neki od protjeranih ljudi, neće moći dugo preživjeti u Čečeniji. Također mi je jasno, da ponekad ljudi (posebno omladina) iz Čečenije mogu stvarati poteškoće i iziskivati posebne napore. Ti mladi ljudi doživjeli su rat kao djeca i u mnogim slučajevima su bili svjedocima zastrašujućih zlostavljanja (u najgorem slučaju, čak i mučenja i ubistva sopstvenih roditelja). Upravo u školama se uvijek iznova javljaju problemi s djecom sjevernokavkaskih obitelji, koja krše pravila ponašanja. Nisu sve škole u Koruškoj najbolje pripremljene za djecu izbjeglica, koja dolaze iz traumatizirane obiteljske sredine. Neki od učitelja reaguju ljutito i bez razumijevanja, tamo gdje bi strpljenje i suosjećajnost mogli biti od koristi. Ali ja također znam da u koruškim školama ima veoma dobrih, tako reći veličanstvenih učitelja, koji i s učenicima, kod kojih se ovakve teškoće javljaju, imaju znatno manje problema, od kolega i kolegica za koje to predstavlja preopterećenje.
Moguće je da su neke od integracijskih mjera za traumatizirane ljude koji traže azil i izbjegličke obitelji pogrešne. Mislim, da upravo kod ljudi iz Čečenije individualna potpora mora stajati u prvom planu. Projekti, koji imaju isključivo za cilj integraciju na burzi rada, imat će u nekim slučajevima nedovoljno smisla. Čak iako se u našem društvu svuda zahtijeva i traži spremnost na davanje doprinosa. U nekim obiteljima je neophodno uspostaviti ponovo sposobnost vlastitog djelovanja i aktivnosti.
Moju inicijativu za izbjeglice i integraciju nazvao sam „Čečeni/Čečenke - ljudi kao i mi“. Time želi biti istaknuto, da su i Čečeni kao narod isto tako nehomogeni, da kao i Austrijanci imaju potpuno različite pristupe i gledišta. Stavovi Čečena/Čečenki koji žive u Koruškoj / Austriji u pogledu određenih političkih, religijskih i svih drugih društvenih pitanja ponekad se bitno razlikuju. Većina ljudi iz Čečenije, a po tome se ne razlikuju niti od Austrijanaca, niti od drugih naroda, želi živjeti u miru i poštuje zakone.
Mojim prijateljima iz Čečenije zahvaljujem na povjerenju, na njihovoj iskrenosti, na njihovoj srdačnoj i nikada nametljivoj ljubaznosti, kao i na njihovu nesalomljivu ponosu i na najvelikodušnijem gostoprimstu od svih.
Mag. Siegfried Stupnig, 16.1.1967. Od 2003 počasni rad sa čečenskim izbjeglicama u Koruškoj/ Austrija. Suradnja s udrugom „Aspis“ u Klagenfurtu kao psiholog koji se bavi psihičkim traumama. Socijalni rad za čečenske obitelji.
Aktualni projekt: „Čečeni/Čečenke – ljudi kao i mi“. (Sportski projekt: Nogometni klub Čečenija Klagenfurt). Informiranje o situaciji čečenskih obitelji, potpora u školi kao i socijalna skrb za učenike/učenice iz Čečenije i još mnogo toga.